MIRIS KOŽE TVOJE

Osjećam noćas
miris kože tvoje...
Prodire kroz zidove,
ulazi kroz prozor
miris kože tvoje...
Vraćaju se uspomene...
Davno zakopane...
Miluju me noćas
ruke tvoje...
Po licu..
Grudima...
Po vratu...
Sjaje noćas
oči tvoje..
Gledaju me,
pogledom traže moje....
I nikako da se sretnu....
Osjetim okus
usana tvojih,
dah tvoj
na mome je vratu....
Teško mi u srcu...
Nikada više
tijelo moje
neće uz tvoje disati,
nikad više neću
tvoju kožu mirisati! ;-((

Bio si moja
ljubav
sakrivena veom
tajne,
veom grijeha...
Dok si me ljubio,
znao si da ne smiješ,
znao si da ne možeš
ali želio si...
Želio si gledati
opasnosti u oči,
želio si život svoj
na kocki,
ali ne, ljubav nisi htio...
To si imao s njom,
imao kraj nje,
imao uz nju...
Bila sam ti utočište
kad ostave te svi,
bila sam ti strah,
tajna, uzbuđenje...
Avantura...
Prolazna avantura,
a meni...
Meni si ljubav bio ,
mada si to znao,
ti to nisi htio.....

Zauvijek ću
te voljeti...
Žao mi je što
to nikad nećeš
saznati...
Moje srce još
uvijek kuca
ze tebe...
Moje te oči traže
u svakom prolazniku...
Ne nalaze te,
nema te,
anđele moj...
Znam da si sretan
kraj nje,
ali nedostaješ mi...
Svaka moja sekunda
pripada tebi...
Svaki je moj osmjeh
samo tvoj...
U svemu si tu...
Neopisivo te trebam
kraj sebe...
Bili smo grijeh
iz kojeg se rodila
ljubav
koja još živi
u mom srcu...
Ljubavi moja,
jedina, najveća,
svuda ću te tražiti,
uvijek ću te čekati....

Ležim u postelji
natopljenoj suzama...
Gušim se...
Gušim se od boli...
Želim pobjeći
iz svog zlatnog kaveza...
Ne mogu više...
Još ti se nadam...
Još te čekam..
Čekam da me otmeš
i da šećemo zajedno
po pjesku..
Po zvijezdama...
Jer jedino ti znaš
put do njih...
Put do mog osmjeha...
Put do mog srca...
Jedino sam kraj tebe
sretna,
poptuna,
sigurna...
Drugo ništa ne vrjedi...
Drugo ništa ne želim...
Ne podnosim više...
Ne mogu glumit više,
ne podnosim teatar...
Gušim se...
Gušim se u vlastitoj
koži,
gušim se u svojoj
krvi....

Gledam te
nakon dugo godina
tišine...
Tuge....
Nakon uragana...
Moja duša je slomljena....
Srce plače...
Usne šute...
Ne govore...
Ne mogu....
Oči plaču....
Stojiš nepomično
pored mene...
I ne vjeruješ...
Ne vjeruješ da
toliko boliš...
Ne vjeruješ da
te netko toliko voli...
Da netko živi za tebe...
Još uvijek...
I ponovno odlaziš....
Ponovno mi lomiš dušu....
Puknutu...
Slabu...
Ali ipak ideš...
Daleko...
Bez povratka...

Noćas neću
dozvolit suzama
da poteknu iz oka mog...
Neću dopustit da plačem...
Neću dozvolit nikome
da sazna koliko me boli srce...
Duša mi krvari...
Pogažen mi je ponos...
Osjećaji...
Ubijena nada...
Razbijena čaša...
Davno je prelila svoje...
Propali su noćas snovi
moji...
Na koljenima brišem,
još su ostali ovdje
tragovi cipela tvoji!

Prijatelju moj...
Da, prijatelju....
Jer više smo
bili prijatelji
nego nekakav par...
Bila sam zaljubljena...
I zavoljela te brzo...
To nisi želio prihvatiti,
o tom nisi želio govoriti...
Bio si mi utjeha...
Oslonac...
Tješio me zbog
okrutnih ljudi...
Kad možda i nije trebalo...
Sad mi treba....
Upravo zbog tebe, prijatelju...
Sad te nema...
Tražim te u svakoj
zvijezdi na nebu,
u svakoj riječi što
na tebe sjeti..
Tražim te u svakoj
pahulji snijega
i ne vidim;
vrijeme brzo leti....

Nestao si tiho
s prvim kišama,
maglama jesenskim...
Hladne noći jedne...
Pamtim slomljeno srce,
prve iskrene suze
koje su molile,
padale s lica mog...
I vjerovala sam da je to
privremeno,
da ćeš se vratit
kao lasta proljeću svome.
Opravdavala sam te,
sama pred sobom...
Tvoj je odraz ostao tako...
Čist...
A bio je arogantan...
Gledaj, kako te život
dovodi meni,
na prag kuće moje,
sad ti moliš i trebaš mene...
Opraštam ti,
jer nisam te zaboravila,
ni sada, ne....

Kada bih mogla
vratiti vrijeme,
pomaknula bih ga
na kraj jednog ljeta...
Malo toga bih promijenila,
popravila, izgladila,....
Sigurno se pitaš
bi li zavoljela tebe?
Naravno, da,
ponovno, barem sto puta,
ali ne bih se predala,
ne bih te pustila.,...
Ne znam zašto uopće i jesam?
Zašto te nisam čvrsto
stisnula i sakrila daleko od svijeta,
da ne vidimo i ne čujemo ništa....
Sigurno je,
dugo, toplo ljeto
zaboravit neću,
dala sam ti ljubav,
ti si uzeo mi sreću!

Vidjela sam te
s njom....
Tako je brzo
sjela na moje mjesto
i okupila naše društvo
oko sebe...
Gledao si je
drugim očima...
Drugačije nego mene...
Sjedila sam i šutila....
Dušu mi obuzima zima,
jecaj mi se lomi u grudima,
a ti si gledao samo nju...
Mene više nije bilo....
Čak ni u snovima...
Čak ni sa drugima...
Ni u društvu,
ni u oblaku dima,
nema me više
ni u sjećanjima!